Miloš Raonić - biografija

Miloš Raonić je kanadski teniser crnogorskog porijekla. Rođen je u Podgorici, 27. decembra 1990. godine. Raonić je trenutno najbolje plasirani kanađanin na ATP listi, ali i najbolje plasirani kanađanin otkako se vodi ATP ranking.

Kada je imao tri godine, njegova porodica je doselila iz Crne Gore u Kanadu. Danas živi u Thornhillu (Ontario, Kanada). Roditelji su mu Dušan i Vesna (oboje inženjeri), a sestra Jelena i brat Momir.

Miloš Raonić igra dvoručni bekend, a tenisom se počeo baviti kada je imao svega tri godine. Njegov otac je tada iznajmljivao teniske topove u pola 7 ujutro, ili u 9 popodne, zbog nižih cijena, tako da je Miloš imao netipične termine za trening. Bio je među prvima koji su se pridružili Kanadskom nacionalnom teniskom trening centru otvorenom 2007. godine. Omiljena podloga na kojoj Miloš igra je tvrda podloga, a najjači udarci su servis i udarac iznad glave (smeš).

Omiljeni hobiji su mu gledanje filmova i razgovori s porodicom na Skype-u. U nogometu navija za španski Real Madrid, a u košarci za Toronto Raptorse. Dok je odrastao, uzor mu je bio Pit Sampras. za kojeg je izjavio da je kao dječak snimao njegove mečeve na video. Cilj karijere mu je da bude stalan među top 50 na ATP Touru, sa aspiracijama da uđe među prvih 10. U martu 1010. godine je imao debi za Davis Cup reprezentaciju Kanade, protiv Kolumbije. Od oktobra 2010. godine trenira ga bivši profesionalni teniser, španac Galo Blanco.

2008. godine je došao do finala u dublu na Rimouski Challengeru (Kanada). Iste godine je došao i do naslova na ITF turniru. Postao je šampion Kanade u dvorani za tenisere ispod 18 godina, i stigao je do finala u dublu na Roland Garrosu za juniore.

Sljedeće godine, 2009., kvalifikovao se za ATP World Tour Masters 1000 u Montrealu, ali je ispao u prvom krugu od Fernanda Gonzalesa (4-6, 7-6, 6-4) čime je postao prvi kanađanin posle 1986. godine koji je upao u glavni žrijeb. U istoj godini je osvojio i dva naslova na ITF turnirima (F2 Futures - Kanada i Tajland). Sa različitim partnerima je uspio doći i do četiri naslova u dublu na turnirima Futures serije.

2010. godine je imao i debi na Davis Cupu za reprezentaciju Kanade u Bogoti protiv Kolumbije. Poražen je u oba pojedinačna meča koja je igrao, ali je u paru sa Nestorom uspio dobiti debi u dublu. Dobio je pozivnicu za Masters 1000 u Torontu, gdje je izgubio od Hanescua u prvom krugu. Pozivnicu za dubl je iskoristio da sa svojim partnerom Pospisilom u prvom krugu izbaci Nadal i Djokovica sa 5-7, 6-3 i 10-8. Iste godine Raonić se kvalifikovao i za US Open na kojem nije stigao dalje od prvog kola. Kvalifikovao se i za ATP 250 turnir u Kuala Lumpuru na kojem je postao tek treći kanađanin koji je uspio stići barem do četvrfinala nekog turnira sa ATP Toura još od 2000. godine. Na ovom turniru je odnio pobjede nad Kunitsynom (7-6 i 6-4), sedmim nositeljem Stakhovskyem (6-7, 7-6 i 6-2). Kasnije te godine se kvalifikovao i za ATP 500 u Tokiju, gdje je izgubio od Nadala u drugom kolu (6-4, 6-4). Posle tog meča Nadal je izjavio za Raonića da "Može postati vrlo dobar igrač. Ne znam kada će se to desiti, ali on će biti vrlo blizu vrha (ATP) ljestvice." Igrao je i na ATP Challengeru u Granbyu na kojem je došao do finala u kojem je poražen od Kamkea. U 2010. godini uspio je doći do jednog ITF naslova.

2010. godinu Raonić je završio na 156. mjestu ATP liste.

2011. godina za Raonića je počela izuzetno dobro. Kvalifikovao se za Australian Open, stigao i do trećeg kola pobjedom nad 22. nositeljem Llodrom, čime je postao prvi kanađanin u zadnjih deset godina kome je pošlo za rukom da dođe tako daleko na nekom Grandslamu. Zatim je dobio i 10. nositelja M. Južnog u četiri seta. Također, nakon 1999. godine, Raoniće je postao prvi kvalifikant koji je uspio doći do 4. kola na Grandslamu. Ispao je porazom od Davida Ferrera (7. nositelj).

13. februara 2010. godine došao je do svoje prve titule na ATP World Touru, pobjedom na turniru u San Joseu (ATP 250). U finalu je savladao Verdasca. Nakon 16 godina, Raonić je postao prvi kanađanin koji je došao do titule na ATP Touru. Na tom putu, nije ispustio nijedan set, a njegovo glavno oružje - servis, mu je donio 58 izravnih poena (asova) u četiri meča. Nakon toga dospio je na 59. poziciju na ATP listi. Prošlosedmični turnir u Memphisu, i finale, donijeli su mu novi napredak za 22 mjesta i poziciju 37 na ATP ljestvici.