Držanje reketa u tenisu - grip

Držanje reketa u tenisu je bitan segment igre. Svaki udarac podrazumjeva i neki od načina držanja reketa. Držanje reketa u tenisu je poznato pod imenom grip. Grip u tenisu je način držanja reketa pri izvodjenju udarca. Tri najčešće korištena gripa su: Kontinentalni (Continental ili “Cchooper”), Istočni (Eastern) i Zapadni (Weastern). Većina igrača tokom meča kombinuje ova tri načina držanja reketa, u zavisnosti od udarca koji žele izvesti.

Da bi shvatili načine držanja reketa, potrebno je znati da se drška reketa (u poprečnom presjeku) sastoji od 8 strana, ili drugim riječima, ima osmougaoni ili oktogonalni oblik. Četvrtasti oblik drške bi povrijedio igrača, dok okrugli oblik ne bi mogao obezbjediti dovoljno trenja izmedju ruke i drške za postizanje čvrstog držanja reketa. Ovih osam strana možemo podijeliti na ravne površine (plohe) i kose površine (nagibe).

Još jedan pojam koji ćemo definisati prije nego počnemo sa samim opisivanjem načina držanja reketa je bazn ili ključni zglob kažiprsta (prva gore).

TIPOVI GRIPA

Kontinentalni grip

Kontinentalni grip se može koristiti za svaki udarac, ali u standardnoj upotrebi nije još od vremena dugih hlača i suknji na teniskim terenima. Kontinentalni grip se primarno koristi za servise, voleje, udarce iznad glave, slice i defanzivne udarce. Kontinentalni grip se odredjuje tako što se zglob kažiprsta postavi na plohu broj 1, tako da kažiprst i palac tvore oblik slova V na gornjoj strani drške reketa.

Prednosti i nedostaci kontinentalnog gripa

Korištenje Kontinentalnog gripa za servis i udarce iznad glave je standardno, jer dozvoljava podlaktici i ručnom zglobu prirodnu kretnju tokom udarca. Ovo omogućuje eksplozivnije i raznovrsnije udarce sa najmanje stresa na ruku igrača. Ovaj grip je takodjer omiljen i kod volej udaraca jer omogućuje lagano otvoreno lice reketa za backspin i kontrolu udarca. Kada se igrač nalazi na mreži brzina rekacije je vrlo bitna, pa je dobro imati isti grip i za forehand i za backhand volej. Svaki odredjeni grip utiče na ugao pod kojim će stajati lice reketa. Što je lice reketa zatvorenije, to je i udarna tačka izmedju loptice i reketa viša i više ispred tijela. Kod kontinentalnog gripa lice reketa stoji relativno ravno u odnosu na mrežu, pa je i moguća udarna tačka niža i u ravni sa tijelom igrača (sa boka). Ovo je vrlo korisno kod defanzivnih udaraca, kod niski loptica, kao i loptica na koje igrač kasni.

Dok je sa kontinentalnim gripom moguće izvoditi ravne i slice udarce, toliko je teško loptici dati top spin. To znači da sa ovakvim hvatom reketa, loptica mora biti udarena snažno, a ipak tik iznad mreže kako bi ostala u terenu. A bez spina koji osigurava da loptica sigurno i visoko preleti mrežu i padne u protivničko polje vrlo je teško održati konzistentnost u igri.

Kontinentalni grip koriste bukvalno svi igrači, pri servis i volej udarcima.

Istočni forehand grip

Istočni forhend grip dobijamo kada ključni zglob kažiprsta postavimo na plohu desno i sredina dlana nam se također nalazi na plohi desno. U tom slučaju dlan je izravnat sa sredinom glave reketa, kao kad biste stavili reket na sto i ravno ga pokupili.

Prednosti i nedostaci Istočnog forehand gripa

Ovaj grip je najpogodniji za forhend i za učenje forhenda jer omogućava direktan ravan udarac sa maksimumom snage i takođe omogućava topspin udarac. Prilično je lako prebaciti se na drugi hvat sa istočnog što pogoduje igračima koji žele da izlaze na mrežu. Udarna zona je viša i dalja nego kod kontinentalnog gripa što ne pogoduje visokom i defanzivnim udarcima.

Istočni forehand grip može omogućavati vrlo snažne i prodorne udarce, ali pošto teži ravnijim udarcima može biti vrlo nekonzistentan, otežavajući duge razmjene udaraca. Takodjer, za igrače koji žele da igraju sa dosta top spina u svojim udarcima, ovaj hvat nije baš najbolji izbor.

Poluzapadni forehand grip

Ovaj grip se dobija pomjeranjem zgloba kažiprsta za jedan nagib u smjeru kazaljke na satu u odnosu na Istočni forehand grip (za ljevake važi pomjeranje u smjeru suprotnom od smjera kazaljke sata). Na ovaj način, bazni zglob će se nelaziti za nagibu broj 2 (za ljevake - nagib br.3). Ovo je postao preovladjujući grip za igrače koji igraju snažne udarce sa osnovne linije, a i mnogi treneri ohrabruju svoje učenike da koriste ovaj grip.

Prednosti i nedostaci Poluzapadnog forehand gripa

Poluzapadni forehand grip omogućuje igračima da primjene više topspina na loptici od Istočnog forehand gripa, dajući na taj način više sigurnosti i kontrole nad udarcem, posebno pri lobovima i kratkim lopticama. Ipak, sa ovakvim gripom moguće je i odigrati ravne winner udarce ili passing shot udarce. Ovaj grip pruža igračima i mogučnost uzimanja dužeg zamaha pri udarcu, pošto topspin koji se generira osigurava održavanje loptice u terenu. Udarna zona je viša i dalje ispred tijela igrača nego kod Istočnog forehand gripa, što je dobro za kotrolu udaraca i agresivnost sa visokim udarcima.

Poluzapadni forehand grip je nezgodan za vraćanje niskih loptica, zbog toga što se ovim gripom lice reketa prilično zatvara u odnosu na mrežu. A pošto je prelazak sa ovog gripa na Kontinetalni prilično dramatičan, mnogi igrači koji preferiraju igru sa osnovne linije upravo iz ovog razloga ne vole izlaziti na mrežu.

Zapadni forehand grip

Sa poluzapadnog forehand gripa, pomjerite zglob kažiprsta za jednu plohu u smjeru kazaljke sata (za ljevake obrnuto) i dobit ćete Zapadni grip. Tada se bazni zglob kažiprsta nalazi na donjoj plohi drške reketa (i za ljevake i za dešnjake). Na ovaj način, skoro cio dlan se nalazi ispod reketa. Igrači koji favoriziraju igru na zemlji i sa dosta top spina uglavnom koriste ovakav grip.

Prednosti i nedostaci Zapadnog forehand gripa

Ovaj grip je vrlo agresivan na lopticu, dajući joj mnogo impulsa i generešući mnogo top spina. Na taj način loptica se može poslati prilično iznad mreže a da pri tome opet padne u protivničko polje. Odskok loptice nakon udarca sa ovim gripom je vrlo eksplozivan, što za posljedicu ima da protivnik mora otići daleko iza osnovne linije kako bi adekvatno vratio takav udarac. Udarna zona je viša i daleko ispred tijela u odnosu na sve ostale forehand gripove. Upravo ta mogućnost izlaska na kraj sa visokim lopticama je ono što čini ovaj grip popularnim za igrače na zemljanim podlogama, kao i juniore. o

Niske loptice mogu biti pogubne. Upravo zbog ovoga profesinalni igrači sa ovakvim gripom obično ne prolaze dobro na brzim podlogama, gdje loptice odskaču dosta nisko. Takodjer, potrebna je ogromna brzina reketa i čvrst zglob ruke da bi se proizvela adekvatna brzina i spin, jer bi inače loptica pala bliže mreži što opet omogućava protivniku da izvrši napad. Takodjer, prelazak na kontinetnalni grip potreban za udarce na mreži takodjer predstavlja veliki izazov za igrače koji preferiraju ovakav vid držanja reketa.

Rafael Nadal koristi Zapadni forehand grip.

Istočni backhand grip

Istočni backhand grip se dobija kada se sa Kontinentalnog gripa pomjeri zlgob za jedan nagib u smjeru suprotno od smjera kazaljke sata (za ljevake obrnuti smjer), tako da se zglob nadje na gornjoj plohi drške reketa.

Prednosti i nedostaci Istočnog backhand gripa

Kao i Istočni forehand grip, i ovaj grip je vrlo raznovrstan i omogućuje dobru stabilnost za zglob ruke. Dozvoljava igranje i ravnijih udaraca, baš kao i udaraca sa spinom na loptici. Neki igrači igraju slice udarce sa ovim gripom, a za druge prelazak na Kontinentalni grip i igranje slice udarca ne predstavlja veći problem. Istočni backhand grip može se koristiti i za kick serve, a prelaz sa osnovne linije na mrežu radi igranja voleja je relativno lagan.

Dok je koristan za igranje niskih loptica, Istočni backhand grip je nepogodna za vraćanje top spin udaraca sa visine ramena, zbog čega su igrači često prisiljeni na vraćanje takvih udaraca sliceom, čineći igru defanzivnom. Ovo se najčešće vidja pri vraćanju kick servisa, kada loptica odskače visoko.

Roger Federer koristi ovaj način držanja reketa.

Poluzapadni backhand grip (ekstremini istočni backhand grip)

Analogija backhand udarca na Zapadni forehand se dobija kada se bazni zglob kažiprsta pomjeri za jedan nagib u suprotnom smjeru od smjera kazaljke sata u odnosu na Istočni backhand (suprotno vrijedi za ljevake). Tada se ključni zglob kažiprsta nalazi na nagibu 4. Ovo je napredan grip koji koriste samo jači i kompletniji igrači.

Prednosti i nedostaci Poluzapadnog backhand gripa

Kao i kod Zapadnog forehand gripa, i ovaj grip je omiljen kod igrača koji preferiraju zemljane podloge. Po prirodi, ovaj grip zatvara lice reketa, i pomjera udarnu zonu više i dalje ispred igrača, što je pogodno za igranje visokih lotpica i njihovo vraćanje sa top spinom. Neki od najjačih backhand udaraca u tenisu izvedeni su sa ovakvim gripom.

Ograničenja su slična kao kod Zapadnog forehand gripa, jer ne odgovara niskim lopticama, i teško je napraviti prelaz na neki drugi grip pogodan za igranje na mreži.

Igrači sa ovakvim gripom obično igraju duge i složene zamahe i preferiraju igru sa osnovne linije.

Dvoručni backhand grip

Vrlo popularan grip, iako postoje rasprave o idealnoj poziciji obje ruke na gripu. Jedan od najprihvaćenijih načina postavljanja ruku na dršku reketa je da dominantna ruka stoji kao pri Kontinentalnom gripu, a da druga ruka dolazi iznad nje na drški reketa, i u položaju kao pri Poluzapadnom forehand gripu. Ključni zglob dominantne ruke na nagibu 1, a ključni zglob manje dominantne ruke na nagibu 3.

Prednosti i nedostaci dvoručnog backhand gripa

Dvoručni backhand grip je odličan izbor za igrače koji nisu dovoljno jaki da igraju jednoručni backhand. Za razliku od jednoručnog, kod dvoručnog backhanda igrači se oslanjaju na rotaciju ramena i efikasnost zamaha kako bi obezbjedili snagu pri udarcu. Zbog toga je ovaj udarac efikasan kod vraćanja servisa, ali i niskih loptica.

Pošto su obje ruke na reketu, dvoručni backhand grip ograničava domet igrača, jer je udarna zona bliže tijelu nego kod jednoručnog udarca. Zbog toga je vrlo nezgodno udarati dvoručni backhand kada je loptica dalje od tijela, jer teško rotirati gornji dio tijela kada je igrač "rastegnut" prema loptici. Takodjer, sa ovim udarcem lako se postaje ovisan o top spinu. Udaranje dobrog slice backhanda takodjer predstavlja problem za igrače koji preferiraju dovručni backhand, baš kao i izlazak na mrežu i odigravanje volej udaraca.