Forehand

Forehand u tenisu je glavni i najčešće korišteni udarac. Većina poena se osvaja upravo preko ovog udarca, i većina igrača se trudi usavršiti ovaj udarac u odnosu na ostale udarce. Čini se da je forehand najprirodniji udarac, jer se pri tome tijelo kreće u najlogičnijem smjeru pri tome isporučujući maksimum snage loptici (jedino su udarci pri servisu jači).

Jednoručni forehand udarac se bira kada je položaj tijela igrča u poziciji u kojoj se loptica približava u visini struka, na onoj strani tijela na kojoj se nalazi reket. To je obično i poloćaj kada se igrač nalazi negdje izmedju osnovne i centralne linije terena.

Hvat drške reketa je opušten, ali ipak dovoljno čvrst da se spriječi klizanje reketa u ruci, jer ipak treba u jednom potezu "uhvatiti" lopticu i poslati je nazad. Najčešći grip pri izvedbi forehand udarca je Istočni grip (više o nalasku ovog ali i ostalih gripova pročitajte u članku "Držanje reketa u tenisu - grip").

Dok se loptica približava prema igraču, stopala moraju biti lagano razdvojena, koljena malo savijena u položaj spreman za udarac, a igrač okrenut licem prema naprijed. Kako loptica prilazi bliže, tako i igrač rame ruke kojom će udariti lopticu (desno rame ako je dešnjak, lijevo za ljevaka) zakreće unazad, prema osnovnoj liniji, i istovremeno suprotno stopalo pomjera korak ispred tijela u zaštitni položaj. Ramena su ta koja zakreću tijelo, a ne ruke.

Ruka koja drži reket se zatim polako povlači prema nazad i zaustavlja otprilike u visini struka igrača, iza ledja, sa licem reketa okrenutim prema mreži.

Neposredno prije nego loptica dodje u položaj pored tijela, počinje zamah prema naprijed, i u trenutku kada je loptica nešto ispred igrača i sa strane, nastaje kontakt izmedju reketa i loptice, u visini struka igrača. Loptica bi se trebala udariti centralim dijelom lica reketa (sredina žica). Na tom mjestu se generiše maksimalna snaga, kontrola i preciznost.

Dakle, pri spremanju i izvedbi udarca, reket se prvo povlači prema nazad, u laganom luku prema gore, dolazi u krajnji položaj iza igrača, i zatim polazi prema naprijed, prvo spuštajući se nešto ispod visine loptice a zatim se luk koji pravi putanja reketa penje prema gore, ostvarujući kontakt s lopticom u visini struka igrača.
Nakon što je loptica udarena prema naprijed, reket nastavlja kretnju u putanji koju završava iznad ramena na suprotnoj strani od one u kojoj se drži reket (za dešnjake, iznad lijevog ramena). Ovo produženje putanje reketa je efekat koji često udarcu daje više snage.

Dvoručni statični forehand se ponekad koristi kada igrač želi da isporuči više snage u svoj udarac, ali to ponekad ide na uštrb preciznosti udarca. Grip je sličan onome kod backhanda, s tim što se dominantna ruka na gripu nalazi iznad druge ruke, koja je na osnovi drške. Kretnja tijela kod ovog udarca je u osnovi identična kretanju kod jednoručnog forehand udarca, osim što pri rotaciji ramena i kukovi rotiraju za njima, u istom smjeru. Tada se ravnoteža tijela prebacuje na lijevu nogu, ukoliko je igrač dešnjak, odnosno desnu ako je ljevak.

Forehand u pokretu se izvodi dok igrač trči da sustigne dolazeću lopticu. On se izvodi koristeći iste pokrete kao i kod statičnog forehanda kada se radi o dijelovima tijela iznad struka (ramena i ruke), ali se razlikuje u pogledu pozicije stopala i koljena zbog kretanja koje se vrši kako bi se sustigla loptica.

U video ispod možete pronaći koristan vodič za vježbanje forehand udarca. Video je naročito koristan za početnike u tenisu, ali i one iskusnije, koji žele obnoviti osnove forehanda.