Đoković: Meč s Nadalom u Parizu nikad neću zaboraviti

Proteklih su dana fotografije najboljeg svjetskog tenisača Novaka Đokovića zatrpale hrvatske portale. Dvadesetšestogodišnjak iz Beograda odmarao se u društvu brata Marka na hrvatskoj obalite napunio baterije za nastavak sezone. Po završetku odmora Jutarnji list je dobio ekskluzivni intervju sa šesterostrukim osvajačem Grand Slam turnira.

Đokovićev je tim odabrao Jutarnji list za prvi intervju u Hrvatskoj od početka suradnje s Novakom. Srpski tenisač u njemu govori o dosadašnjem dijelu sezone, usporedbama s najvećim imenima u povijesti tenisa, ali i laganijim temama, poput odabira idealnog društva za zabavu na ATP ili WTA Touru

Upravo provodite 90. tjedan na vrhu ATP ljestvice. Znam da želite izbjeći paralele s najvećim igračima u povijesti, ali one su neizbježne. Osjećate li se kao punopravni član ako ne samog povijesnog vrha, onda barem onih koji imaju slične brojke (Wilander, Edberg, Becker, Agassi…)?

- Svaka era u tenisu bila je drukčija na svoj način.. To možda nekom zvuči kao kliše, ali stvarno je tako. Opet, kada pročitam imena koja ste naveli, osjećam veliko divljenje prema svima njima. Jesam li punopravni član tog društva ili ne, mislim da govore rezultati koje postižem, ali ja se ne zadovoljavam ostvarenim.
Klasik s Nadalom

Devedeset tjedana na vrhu je lijepa stvar, ali svjestan sam da neću ostati prvi ako ne nastavim osvajati Grand Slamove. Jako sam zadovoljan ovogodišnjom igrom i rezultatima jer sam gotovo na svim turnirima igrao polufinale ili finale, osvojio Australian Open, Monte Carlo, odigrao jako dobro Davis Cup. Sad se spremam za nastavak sezone i vjerujem da ću i treću godinu zaredom završiti na prvom mjestu.

Ove sezone odigrali ste neke mečeve koji ulaze u izbor za meč godine, od Del Potra u Wimbledonu do Nadala u Parizu. Da danas završi sezona, koji biste trenutak istaknuli kao najpamtljiviji?

- Bilo je zaista velikih mečeva, ali uvijek se trudim iz svega što mi se događa izvlačiti najbolje. Zato bi svakako glavni dojam u 2013. dosad bila četvrta titula iz Australije, koja mi je donijela mnogo radosti, ali i osvojeni trofej u Monte Carlu. S druge strane, meč s Nadalom u Parizu nešto je što nikada neću zaboraviti jer sam dao svoj maksimum i odigrao fenomenalan meč. Iako nisam pobijedio, bio sam jako zadovoljan igrom.

Ostaje li vam Roland Garros kao najveći cilj u budućnosti? Da vam netko, primjerice, ponudi 14 Grand Slamova, ali bez naslova u Parizu, ili karijeru s 10 Grand Slam naslova, ali jednim naslovom u RG-u, što biste odabrali?

 Najradije bih izabrao 14 Grand Slamova s Parizom. Ne promatram svoju karijeru na taj način, jednostavno igram najbolje što mogu. Moj cilj je što više titula, bez kompromisa. Svakako najviše želim Roland Garros jer ga još nikad nisam osvojio, ali za mene je svaka titula jednako važna i za svaku se borim. Osvajam, a ne branim. To je moja filozofija. S druge strane, ni moj idol Pete Sampras nije osvojio French Open, a do sada je najuspješniji tenisač; imao je 14 titula.

Nakon godina vladavine dvojice, pa kasnije trojice tenisača, stiže li nam vrijeme disperzije kvalitete ili je Wimbledon bio iznimka? Očekujete li u budućnosti konstantne prijetnje od Del Potra, Janowicza, Raonića, Dimitrova…?

- Ne vjerujem da će se situacija s Wimbledona tako često ponavljati, ali iznenađenja su uvijek moguća. Del Potro je vrhunski igrač i u samom je vrhu, ne bih ga usporedio s mladim igračima koji se probijaju. Njima treba kontinuitet u velikim mečevima. Tako će steći i samopouzdanje bez kojeg ne možete naprijed, a posebno ne u eri ovako velikih igrača.

Treba li tenisu svježa krv na vrhu ili je prepoznatljivost šampiona, koju ovaj sport godinama dobiva kroz vas, Federera ili Nadala dobra za promociju?

 Tenis evoluira i razvija se onako kako je to činio i prije Federera, Nadala i mene. To će se događati i poslije nas. Iz navijačke perspektive, pretpostavljam da je uvijek zanimljivo da neko novo ime izbije u prvi plan, ali što se mene tiče, ne razmišljam previše o protivnicima.

Prije nekoliko ste se godina jednom izjavom izdignuli iznad nacionalističke žabokrečine u kojoj na ovim prostorima mnogi žive desetljećima. Je li izjava ‘nema veze što ste me nazvali Hrvatom, to je ionako gotovo isto’ pravilno interpretirana i stojite li iza nje i danas?

 I ovoga bih se puta izdigao iznad nacionalističkih žabokrečina, kako ste rekli. Za nekog u inozemstvu jako je teško razlikovati naš narod, granice, tko smo, što smo. Zato nisam ni zamjerio niti sam pokušavao objasniti jer i sam znam koliko mi truda treba da objasnim odakle dolazim i gdje je taj brdoviti Balkan.
Psovke na terenu

Danas je izražavanje frustracija na teniskom terenu nemoguće sakriti. Kako se nosite s tim da svaka vaša riječ za vrijeme meča, čak i čitanje s usana, može sutradan biti najveća priča?


- Uh, nije lako, stvarno. Koliko god bili svjesni da vas gleda mnogo ljudi, obuzmu vas emocije. I ja sam samo čovjek od krvi i mesa i nekada mi se dogodi da napravim nešto što nisam smio. Poznat sam kao osoba koja ne psuje i trudim se to ne raditi. Ali to su takvi trenuci, sami ste na terenu, frustrirani i dogodi se. Znam da sam uzor djeci i da ih ponašanjem moram usmjeravati prema pozitivi.