Aut u tenisu

U narednih nekoliko članaka pisat cemo o teniskim pravilima koja se odnose na pad loptice izvan terena ili aut lopte, posebno o slučajevima kada loptica padne na ili u blizinu neke od vanjskih linija teniskog terena. Bit ce riječi i o sistemu challenga (čelendž, provjera sudijske odluke) kao i načinu na koji se te odluke provjeravaju uz pomoc moderne tehnologije (Hawk Eye). Prvi u seriji članaka govori o pravilima koja regulisu aut loptu u tenisu.

Bilo da se radi o tenisu na nekom turniru ili ligi, ili pak o rekraciji s prijateljima pravila tenisa su manje vise ista. Malo je stvari koje prave vise kontraverzi u tenisu od odluka koje se odnose na pad loptice na liniju (tzv. call line).

Svaka loptica koja padne unutar terena ili na liniju je dobra lopta. Nekada davno travnati tereni su se obiljezavali kredom. John McEnroe je bio poznat po frazi "chalk flew" (s.p. let krede) koja je generacije tenisera podsjecala da je linija dio igralista. Nije vazno koliko malo je loptica dirala liniju jer sve dok nema praznog prostora izmedju loptice i linije udarac je valjan.

Teniski teren je u obliku pravougaonika  dužine 23,77 metara i sirine 8,23 metara. Po duzini teren je ogranicen osnovnim linijama (baselines), a po sirini bocnim linijama (sidelines). Kada igra (poen) pocne, igraci moraju pogadjati lopticom prostor izmedju ovih linija u protivnickom polju. Za igru parova (dubl) dužina terene je ista, ali je sirina nesto veca (prosiren za po 1,37m sa obje strane). Pri pocinjanju novog poena (servis) igrac koji servira mora stajati iza osnovne linije, pri cemu je ne smije nagaziti. Servis lopta mora pasti u suprotno servis polje protivnika. Servis polje je locirano odmah iza mreze i proteže se dužinom od 6,40 metara prema od mreze ka osnovnoj liniji. Ograniceni je servis linijom. Servis polje je podijeljeno na dva dijela srednjom linjom.

Vise o teniskom terenu i njegovim dimenzijama...

Problem sa lotpicama koje padnu blizu linije je izuzetno važan. Odredjeni turniri ili rekreativni mecevi su takve prirode da igraci sami moraju da donose odluke kada je linija a kada ne (call lines). Potencijalni problem se javlja sa varanjem ili losim nenamjernim odlukama. Treba imati na umu da se mnogo toga desava pri odigravanju poena, zbog cega svako može da napravi gresku. Medjutim, ukoliko igrate neki službeni turnir ili ligu i mislite da vas protvnik vara stalnim pozivanjem da je njegov udarac pao na liniju, pozovite  sudiju ili nekog drugog zvanicnika turnira i objasnite situaciju. Ukoliko igrate sa prijateljima rekreativno onda vam preostaju samo dvije stvari - ili se naviknite da vas varaju ili pronadjite druge partnere za tenis.

U danasnjem profesionalnom tenisu loptice nakon udarca dostižu nevjerovatne brzine zbog cega je i sudijama tesko vidjeti mjesto tacnog pada lotpice. Zbog toga se koriste kamere za trenutno prikazivanje ponovljenog snimka koji pokazuje pad loptice. Ukoliko je teren opremljen takvim kamerama igrac moze traziti provjeru sudijske odluke (challenge - čelendž) kada se radi o slucaju da je loptica pala blizu linije. Dozvoljeno je da teniser moze imati maksimalno dva pogresna čelendža u jednom setu i jedan u taj brejku. Ukoliko ponovljeni snimak pokze da je igrac koji je trazio celendž bio u pravu on zadrzava broj čelendža, a glavni sudija odlucuje  da li se poen ponavlja ili se odmah dodjeljuje poen sto zavisi od date situacije.

U sljedecem clanku donosimo kratku pricu o pravilima provjere sudijske odluke, tj. čelendža.