ATP London: Roger Federer kroz 2011. godinu

Roger Federer je 2. januara  zvanično otvorio sezonu prebacajući lopticu sa Nadalom na terenu koji leži na vodi u Doha zalivu. Nije izgubio ni set u 5 mečeva u Dohi na putu do titule po 3. put. U finalu je bio bolji od Davydenka poslije dva rutinska seta i samim tim je 1. igrač koji ima 3 titule u Dohi. To mu je bila 67. titula u karijeri i 11. uzastopna godina sa trofejom.

Kao 2. nosilac u Melbournu gubi od Djokovića u polufinalu poslije velike borbe, iako je meč završen posle 3 seta može se reći da je to bilo finale prije finala. Novak mu je prekinuo i niz od 15 uzastopnih pobjeda. Roger je tim rezultatom ipak došao do još jednog rekorda pošto u Open eri ima najbolji skor u Melburnu, 59:8.

Vratio se 3 nedelje kasnije i stigao do finala Dubaija gdje je neoćekivano lako poražen od Djokovića koji je i u tom trenutku bio 3. igrač svijeta. Imao je skor od 67:29 u finalima poslije tog meča.

U martu stiže do polufinala Indian Wellsa i opet je zaustavljen od Djokovića, ovoga puta posle mnogo veče borbe,Novak je slavio posle 3 seta. Kao rezultat tog poraza pasče na 3. mjesto ATP liste. Igrao je i dublove na istom turniru ,sa dobrim prijateljem Wawrinkom, i stigao do finala, poražni su od Malissea i Dolgopolova u jednom zanimljivom i neizvjestnom meču. Dvije nedelje kasnije stiže do polufinala Miamija ali ga je tu Nadal vrlo lako i ubjedljivo pobijedio.

Sezonu šljake je otvorio četvrtfinalem Monte Carla. Iznenadjujuče ga je Melzer pobijedio, to je bila i 1. pobjeda Austrijanca nad Rogerom u 4 meća.

U Madridu 4. maja  je imao 25 asova protiv Lopeza i uspio je da ga savlada posle 3 taj brejka. To je 1. put u Federerovoj karijeri da je imao toliko asova na šljaci ako ne računamo Slamove, inaće to mu je 7. najbolji rezultat u karijeri. To je i 1. put od 2007. kako je izgubio taj brejk ubjedljivo 7:1, na Masters Cupu u Shanghaiju mu je Gonzalez uzeo taj brejk tim rezultatom. Ukupno to mu je bio 6. put u karijeri kako taj brejk gubi tim rezultatom. Takodje 1. taj brejk u tom meču koji je Roger dobio rezultatom 15:13 je i 3. najduži koji je ikad odigrao.Odmah iza onog protiv Safina na Masters Cupu 2004. koji je završen rezultatom 20:18 i protiv Ferrera iz Basela 2006. godine koji je išao do 16:14. Na tom turniru je zaustavljen u polufinalu od Nadala poslije velike i kvalitetne borbe.

U Rimu je zaustavljen u četvrtfinalu od Gasqueta, bilo je to veliko iznenadjenje u tom trenutku, ali se mora pomenuti i sjajna igra Francuza u tom meču.

U junu je poražen od Nadala u finalu Roland Garrosa u jednom zanimljivom meču u kojem je vidjena velika borba. Rogeru je to bio vjerovatno i najboilji Roland Garros u karijeri. Da je on pobijedio Djoković bi preuzeo 1. mjesto na ATP listi. U polufinalu je zaustavio Djokovića u 4 seta i prekinuo mu niz od 41 uzastopne pobjede (43 ukupno).

Na Wimbledonu je zaustavljen u četvrtfinalu od Tsonge poslije vodstva od 2:0 u setovima. To je bio tek 3. put u karijeri da gubi posle 2:0 i prvi na Slamu. Prije tog meča imao je skor 178:0 poslije 2:0 na Slamovima.

U Montrealu ga je zaustavio Tsonga u 3. kolu, u Cincinnatiju Berdych u četvrtfinalu. Na US Openu je stigao do polufinala gdje je poražen od Djokovica u jednom pravom klasiku. Opet je izgubio poslije 2:0 u setovima i to je servirao za set i propustio 2 meč lopte.

Slijedeče nedelje je u Sydneyu pomogao Švajcarskoj da se vrati u svjetsku grupu Davis Cupa. Pobijedili su Australiju 3:2. Pobijedio je i Tomića i Hewitta poslije 4 seta.

U rodnom Baselu je osvojio 2. titulu u sezoni, u finalu bio bolji od Nishikorija.

Nedelju dana kasnije došao do titule i u Parisu, prve u karijeri. Tim finalem je uspio da dodje do svih finala Mastersa. Pobjedom nad Monacom u četvrtfinalu došao do 800. pobjede u karijeri. Osvojio 1. titulu u Parisu i 18. Masters titulu.

Roger je 4. igrač koji se kvalifikovao za WTF u Londonu i to 3. septembra.

Petrostruki šampion če se pojaviti na završnom turniru 10. put uzastopno, ima skor 34:7 i tek je 3. igrač koji ima 10 i više uzastopnih nastupa, pridružio se Lendlu koji ima 12 i Samprasu sa 11 nastupa.

Poslije polufinala koje je izgubio od Hewitta na debitantskom nastupu 2002. uzeo je 2 uzastopne titule, 2003. je u finalu bio bolji od Agassija, a 2004. od Hewitta.

Niz mu je prekinuo Nalbandian 2005. kada je uspio da preokrene posle 0:2 u još jednom klasiku.

Poslije toga je uzeo još dvije uzastopne titule, 2006. je bio bolji od Blakea, a 2007. od Ferrera.

2008. u Shanghaiju prvi put nije prošao grupu poslije poraza od Murraya.

U Londonu 2009. ga zaustavlja Davydenko u polufinalu,a prošle godine se okitio još jednom titulom,ovoga puta je u finalu bio bolji od Nadala poslije 3 seta.